beats by dre cheap

OGLEDALO SRAMA

 

«…Današnji svijet živi u nekakvom ozračju srama. Odnosno, mi živimo u ozračju srama. Sramimo se svega što se tiče našeg «ja», sramimo se sebe, naših rođaka, prihoda, izbora, iskustava… kao što se sramimo svojeg golog tijela.», rekao je jednom George Bernard Shaw.

 

Od kada smo bili maleni primamo signale koji će nas obilježiti do kraja života – impresije drugih ljudi o nama, što je u njihovim očima prihvatljivo ili ugodno, a to uključuje i njihovo nježno gugutanje, komplimente, pa čak i dječje pjesmice koje nam pjevaju dok nas kupaju, oblače, pokazuju nas. Ili ne.

Eh, da lutko… pogledaj se sada. Jesi li slatka, jednostavna, obična… ?

Ja imam dobre i loše dane. Svi ih imamo. Ali u stvarnosti to ponekad nije bitno. Jer ako su ti mama i tata govorili da si obična, ovakva ili onakva, ti odražavaš sliku kakvu su ti darovali.

To je također jedan od načina samoprijezira ili ogledalo srama, a Virginia Wolf kaže da je to bolest koja slama naša srca.

 

Svi smo mi označeni na više načina, koje ćemo početi otkrivati kad krenemo na iskapanje po uspomenama.

Gospođa Sara priča da jedna njezina prijateljca ne može zaboraviti jedan događaj vezan za njezinu majku, kada je imala dvanest godina. Ležala je u krevetu i majka je mislila da djevojčica spava. Podignula je svoj vitki prst prema njezinom neproporcionalnom nosu. I tada je, u mraku sobe, okretala njezinu glavu najprije na lijevu, pa na desnu stranu da bidi kako će izgledati rezultati plastične operacije.

Kada je imala šesnaest godina, majka je pitala kirurga da li joj može operirati nos, tako da sliči na Vivien Leigh. Nije mogao, ali ono što je operacijom na pravio na njezinom licu bilo je jako dobro. A tko zna da li bi ta ista majka danas bila zadovoljna da joj kćerka sliči na Barbru Streisand.

 

Gospođa Sara priča i svoju priču, ona kaže da je nju označio jedan fotograf. Kad je imala deset godina u njezinom mjestu bio je štrajk smetlara u gradu. Tjednima je rasla gomila smeća. Jednog je dana do njihovog kvarta došao neki novinski fotograf i tražio je dijete koje bi fotografirao. Djetetovom fotkom pored smeća  htio je pokazati koliko se je smeća akumuliralo. I ona je bila odabrana za tu fotografiju. A majka ju je uputila:»Samo razmišljaj o tome da ćeš završiti u novinama!». I završila je. Na naslovnici.

Kada je slijedeći dan došla školu, prijatelji iz razreda su je nazvali «Gomila smeća». Osjećala se označenom. I godinama nakon toga skrivala je svoju ljepotu. I nikad kad bi je fotografirali nebi se osjećala ugodno.. pan i dan danas. Uvijek bi bila sva u strahu što će se pokazati na toj slici, i uvijek se ipočetka iznenadi kada dobro ispadne.  Iznenadi se kada čuje da joj kažu:»Oh, koja lijepa gospođa!».

Tako je dugo bila slijepa za svoje osobno zračenje.

 

Ravnamo se po drugima, i zapravo volimo vjerovati da ne volimo svoje tijelo jer se ne sviđa drugima (da, da…o tome nam govore iza leđa još od srednje škole).

Ma, zaboravite druge ljude, mi smo te koje smo opterećene celulitom i borama. A mislimo da svi drugi bolje vide naše nedostatke od nas.

Jednom je bila neka humoristična serija, o nekom bračnom paru, gdje je on mlađi od svoje gospođe dvadesetak godina. No, taj muškarac obožavao je njezinu opuštenu kožu ispod vrata… vrlo ohrabrujuće, dok bi danas većina nas zamotala vreću oko takvog vrata.

Jedan muški prijatelj tvrdi, da kad muškarac jednom prođe one svoje «rasplodne» godine, oslijepi za ženine fizičke mane, pogotovo kada žena voli svoje tijelo, kada ima samopoštovanje i voli voditi ljubav… «Da li postoji nešto bolje?», pita se on.

No, da, da… to smo mi žene koje inzistiramo na tome da dajemo povećalo svojem potencijalnom ljubavniku tako da mu možemo što bolje pokazati gdje nam upravo raste dlaka na bradi…

Zašto ne prekinemo tu hajku i umjesto toga odmah kažimo: «Nađi moje nedostatke brzo, tako da me možeš odbiti, pa da završimo sa time…».

 

Žene su oduvijek pokušavala pobjeći od ogledala (istine) ili ga pak zavarati. Čak u drevnim grobnicama Male Azije pronađeni su kozmetički preparati. To znači, da i naši preci od faraone Hatšesput do Helene iz Troje, žene su se trudile ispraviti stvarnu sliku … pa čak i zakamuflirati sebe prilikom odlaska na drugi svijet.

 

 

OLEANDAR
http://noeli.blogger.ba
27/08/2012 14:35