OLEANDAR

Znam da ste na Putovanju... kroz život...kroz ovaj dan... Zaustavite se na trenutak... Dobro došli u moju oazu mira.

12.09.2011.

IMATI SVE

 

U knjizi «Sitne radosti»naučili smo da je «Sve što imaš, upravo sve što ti treba».

Zatim smo naučili upotrebljavati prekrasnu snagu zahvalnosti. A zahvaljujući tome život nam se je promijenio na bolje.

No, gospođa Sara nas potiče da i dalje želimo Nešto Više – i nakon što smo naučili biti zahvalni, pozitivni i što rastemo u svojoj autentičnosti.

Zatim u «Sitnim radostima» smo naučili i da je potrebno da razlikujemo svoje želje od svojih potreba. Potrebno nam je npr.da jedemo. Ako ne jedemo umrijet ćemo od gladi. Želje su nešto sasvim drugačije. Imati ostvarene želje doprinosi tome da uživamo više u našem životu, ali također znamo da možemo živjeti i bez njih i biti zadovoljni dok se one ne ostvare.

Nešto Više ne govori o novoj kući, većem autu i slično… Nešto Više je duhovna glad. Vi ne želite Nešto Više.

Vi trebate Nešto Više.

Stalno osjećate da nešto bitno nedostaje. I to stalno tražite, iako ni ne znate kako to zaista izgleda… nadajući se da ćete to prepoznati kada se pojavi.

I možete reći: ali ja imam dobar posao, djecu, prijatelje, roditelje, partnera, hobije u kojima uživam, zahvalna sam na mnogo stvari, nemam se na što požaliti… A opet… zašto stalno imam osjećaj da mi nešto nedostaje?

Ne trebate se bojati, niste jedine.

Jedna poznata pjevačica kaže da što god ostvarili, postigli u životu, uvijek ćete se pitati da li tamo postoji još nešto što ste mogli napraviti… da li je tamo nešto što ovdje nedostaje…da li nešto propuštam…?

Postoji i jedna priča, jedne spisateljice koja je postigla uspjeh sa svojim romanom, i od zarađenog novca kupila jedno staro gledalište koje su obnovili. Uživala je u tome, kao i u istvoremenom stvaranju novog romana. Ali i ona je rekla da kako ako ona, koja se smatra najsretnijom ženom na svijetu zna osjećati takvu prazninu, šta osjećaju druge žene?

Nakon toga upala je u ljubavnu aferu, ali ni to nije uspjelo pokriti tu neku prazninu koju je osjećala.

 

Znači, tu smo: ja, gospođa Sara, poznata pjevačica, spisateljica, jedna cijela grupa prekrasnih žena.

Ali pred kraj dana, kad smo same sa sobom, svaka od nas osjetila je jednu malenu praznu rupicu na srcu.

Gospođa Sara kaže da mnogo žena osjeća nekakvu tugu kojoj ne zna ime.  I zatim zaključuju da nešto nedostaje u njihovom životu. A zatim «Tamo vani» traže odgovore.

Ono što je pogrešno je da su odvojene same od sebe. Od autentične sebe.

 

30.08.2011.

NATRAG NA POČETAK

 

Mnogo puta ćemo baciti pogled unazad na našem putovanju.

Dok prošlost traži samo da je se sjećamo, sjećanje se  može mijenjati u našu korist. Prošlost je nestalna. Moramo joj se udvarati ako želimo da podlegne našim čarima.

Ponekad nas iznenadi svojom velikodušnošću, i vidimo neke događaje začuđujućom jasnoćom.

No, većinu vremena naša sjećanja su fragmenti, kao krhotine keramike pronađene tijekom arheološkog iskapanja. Kada se to dogodi potrebno je pustiti da strpljenje napravi svoj savršen posao da na kraju zajedno opet stvorimo djevojku koju smo jednom davno ostavili iza sebe.

Prošlost je tako suptilna stvar.

Ali na kraju, sve je napravljeno od prošlosti, čak i budućnost.

29.08.2011.

NEPREKINUTE NITI OTKRIVENJA

 

«Stvari nam se otkrivaju kada dođe njihovo vrijeme»

 

Da li ste nekad pogledali film „National- Velvet“? Film je lansirao tadašnju 12 – godišnju djevojčicu Elizabeth Taylor. Glumila je Velvet Brown, mladu englesku djevojku koja je odlučila da pretvori običnog konja kojeg je osvojila na lutriji, u trkaćeg konja. Vjerovala je da ona i njezin konj dijele posebno sudbinu i da u njima kuca srce pobjednika. I svaki put kad ga je jahala zamišljala je kako pobjeđuje na natjecanju.

Ali Velvet je imala nekoliko prepreka na svojem putu: imala je 14 godina, njezini roditelji su smatrali da je njezin san bezvezan, konj je je bio nestašan i nije bio dresiran. Teško bi se našao i trener za konja u takvom malenom engleskom mjestašcu, pa čak kada bi i to uspjeli, ne bi bilo dovoljno novaca da ga se plati, ili da se iznajmi đokeja.

Ali kao što svi sanjari znaju, to su manje prepreke, kada jedna odlučna mlada dama uzme sudbinu u svoje ruke.

 

Gospođa Sara kaže da se svaki put sjeti Velvet Brown kada naiđe na prepreke.

Biti ćete oduševljeni da možete otkriti da postoje neke stvari u životu koje su više zadovoljavajuće, od ostvarivanja bilo čega što su „oni“ rekli da se ne može napraviti.

Ispričati ću vam priču koju je gospođa Sara meni ispričala, a vezana je baš za tu knjigu i konje … kao nekakva priča životnog puta i prepreka:

 

«Od svojeg prvog razreda imam vrlo čvrsta uvjerenja o novcu, slavi, snovima i sudbini. Odakle potječu ti stavovi ili kako sam ih uopće formirala oduvijek su mi bili tajnoviti, prava misterija, osobito zato jer nisu imali nekakvog filozofskog uporišta u mojem domu.

Jedan od izvora sam otkrila nakon što sam krenula u svoje osobno iskapanje (duhovno – arheološko), nakon što sam razmišljala o obožavanim knjigama mojeg djetinjstva. « National Velvet» se isticala među njima. Dobila sam je od moje omiljene tetke koja je voljela konje i željela je podijeliti svoj entuzijazam samnom.Pročitala sam  je u jednom dahu, i rekla sam si: „Ako može Velvet Brown, mogu i ja“. Nije bilo bitno što ja nisam imala pojma što moje Autentično ja želi biti, ali jahanje konja izgledao mi je dobar način za početak.

 

Moji roditelji nisu si mogli priuštiti plaćanje satova jahanja, pogotovo sa troje djece, a niti su željeli da teta Em, plaća naše hobije. Slučajno, lokalne izviđačice  imale su natječaj u pravljenlju i prodavanju kolačića, a prva nagrada su bili besplatni satovi jahanja. Skoro cijelu godinu sam se trudila da sakupim najbolje bodove. A kad sam pobijedila teta Em odvela u kupovinu opreme za jahanje, a kasnije na slavljenički ručak. Bile smo tako ponosne na moj uspjeh, to je bio jedan od sretnijih dana u mojem životu.

Dva tjedna kasnije, teta Em je iznenada umrla od moždanog udara, imala je samo trideset i četiri godine. Ujutro, na dan njezinog sprovoda, trebali su započeti moji satovi jahanja. Bila sam tužna, slomljenog srca. Sada, konačno, znam da svi trenuci u životu, sreća, sigurnost, ljubav, mogu nestati u trenu.  Odbila sam da idem na sprovod, inzistirala sam na tome da je ona živa, da je to neka velika pogreška.

A satovi jahanja? Nagrada? Morala sam donijeti moju prvu svjesnu odluku, čin koji se je temeljio na mojem osjećaju što je u redu. Odabrala sam lekcije.

U svojem srcu ja sam znala da teta Em to odobrava, ali potajno sam se čudila kakva to zločesta cura ide na satove jahanja u tako tužnoj situaciji.

I ozbiljno sam pristupila prvom satu jahanja.

Ali nedugo nakon što je sat završio i kada sam se udaljavala od štala, suze su krenule i na neki način nikad nisu ni prestale.

Kasnije, kad sam imala 12 godina, pala sam sa konja; malo sam se udarila, ali nisam bila jako povrijeđena. Trebala sam se odmah popeti na konja, ali nisam. Došli su satovi i slijedeći tjedan, ali ja sam se bojala popeti na konja i nikad više nisam jahala. Nikad nisam pričala o tome,  i izgubila sam interes.

 

Mnogo godina kasnije, odvela sam kćerku na njezine prve satove jahanja. Hodajući od auta do štale, izletjele su mi sve moje uspomene: moja prekrasna teta, njezina neuvjetovana ljubav prema meni, naše prijateljstvo, njezina vjera u mene, čvrsta odluka da pobijedim natjecanje, naša proslava. A tada, naravno, i sjećanja na gubitak.

U trenutku, shvatila sam da sam pokopala svoju ljubav prema jahanju ispod slojeva straha, krivnje male djevojčice, i ono što je na početku bila hrabra odluka počela sam gledati kao nešto sramotno.

Konačno sam mogla razmrsiti zapetljanu istinu stare laži koja mi je ukrala toliko radosti.

 

Trideset pet godina nakon toga sjela sam na konja, vratila sam se na početak, u početnički razred sa sedmogodišnjacima. Nije važno. Ponovo sam bila sedmogodišnjakinja, zahvalna da sam ponovo u sedlu, oduševljena da sam popravila dio mojeg odbačenog Ja. Na putu prema kući, zastala sam u knjižari i kupila obnovljeno izdanje «National Velvet»….»

 

 

Čak iako tražite uzorke osobnih, autentičnih zadovoljstva i sklonosti , budite spremni na to da ne znate koje uspomene mogu biti okidač i pozvati osobu - vas kad ste bila djevojčica jednom davno.

Ali zapamtite, niste sami. Vaše Autentično Ja je sa vama, voljeni duhovni prijatelj, spreman da vam pomogne da raspletete zamršene niti vašeg sjećanja, obećanja i napuštanja, odustajanja.

Gospođa Sara kaže:»Nisam imala pojma da će tako aromatična alkemija tople kože, znoja, sijena i konja probuditi tako jaka sjećanja.

Ali zahvaljujući tome mogu nježno zatvoriti to važno životno iskustvo.»

 

Bol je dio prošlosti.  Ali svatko od nas obraća pažnju na svoje dječje rane. Neke su strašnije od drugih, ali bez obzira koliko bolnih sjećanja imate, tamo su također i veliki prekrasni trenuci, koji su vas držali živim, inače ne biste bili ovdje.

Događaji u našem životu događaju se u određenim sekvencama u vremenu… ali da bi naše Sebstvo shvatilo njihovo značenje, oni sami stvaraju svoj red.

Sa strpljenjem i tihim promatranjem, ovi događaji voditi će vašeg autentičnog areheologa „neprekinutom niti otkrivenja“, koji će vas uvjerljivo voditi nazad do vašeg Sebstva.

 

21.08.2011.

ZAPOČETI OD NULE

Kažu da nisu svi konji rođeni jednaki.

Neki su rođeni za pobjede.

 

Ponekad smo prisiljeni da započnemo naše živote „od nule“.

I razvod i dug, gubitak zdravlja ili neka druga nesreća, baš kao jedan od četiri Jahača Apokalipse u Biblijskoj Knjizi Otkrivenja, galopirajući ulaze u naše živote, i uskoro sav naš poznati svijet prestaje postojati. Izgubili smo zdravlje ili naš dom. Izgubili smo partnera ili posao. Izgubili smo naš Put. I sad moramo početi ispočetka.

Od nule.

 

„Započeti od nule“ je poznati izraz, no da li znamo odakle on doista dolazi?

Iznenađujuće, ali on se pojavljuje u pravilniku konjskih utrka iz 18 st. Kada je gospodi bilo dozvoljeno da fiksiraju utrke, tako da (u teoriji, naravno) svi konji zajedno prijeđu cilj, zajedno sa pobjednikom koji ih može preteći samo za nos.

Naravno, to se nikada nije dogodilo.

No, ipak, da bi se održala iluzija dobre i vesele zabave, konj koji je smatran da je najbolji, poslan je nazad, iza svih ostalih – to je bila njegova startna pozicija.

 

U modernim konjskim utrkama, konj ne započinje utrku sa takve pozicije, ali je opterećen sa teškim bisagama tako da bi se izjednačio sa ostalim natjecateljima.

Nevjerojatno, ali u što je više utrka pobjeđivao, to je veću težinu morao nositi.

Postoji jedna prekrasna priča o američkom rasnom trkaćem konju, po imenu Secretariat. U utrkama, i noseći sve teže i teže bisage, ostavljao je svoju konkurenciju daleko iza sebe.

Nakon njegove smrti, autopsijom je ustanovljeno da je Secretariat imao veće srce od drugih konja. Oduševljeni tim otkrićem, jedni su doktori tvrdili, da sa takvim srcem mu i nije bio problem postići odlične rezultate.

Drugi pak tvrde, da su njegova volja i odlučnost da se natječe, ojačali njegov srčani mišić do te točke da se je čak i povećao.

Istina? Ne zna se.

No, u konačnoj analizi da li je bitno da li se je pobjednik rodio sa većim srcem ili mu je naraslo da bi ostvario svoju sudbinu?

 

18.08.2011.

PROJEKTIRANJE ŽENE

Mnoge od nas ne misle da je izbor (donošenje odluka) duhovni dar. Vjerujemo da da su izbori teret koji moramo nositi, a ne zagrliti. I tako oni postaju teret.

No, zaista, da li ima ljepšeg dara od slobodne volje?

 

Postoje tri načina koji mijenjaju putanju našeg života, na gore ili na bolje: to su krize, prilike i izbori (odluke).

Možda niste svjesni, ali upravo sada, vaš život je direktan rezultat onih odluka i izbora koje ste napravili. Prije 30 minuta, ili prije 30 godina.

Da li ste razmišljali od tome da donoseći 365 izbora smanjujete udaljenost između vaših snova i toga da oni postanu stvarnost.

To izgleda kao velika prepreka.

No, ako ste jutros, čim ste ustali iz kreveta, napravili doručak, odveli djecu u školu i stigli na posao na vrijeme -  upravo ste napravili više od tri izbora, a nije ni devet sati ujutro. Zaključujem da žene u toku dana donose desetak odluka. Da li još mislite da vas sve te male odluke ne mogu pokrenuti prema autentičnom životu? Ja znam da mogu.

 

Naši izbori mogu biti svjesni i nesvjesni.

Svjesni su kreativni, oni su srce autentičnosti.

Nesvjesni su destruktivni. Nesvjesni su oni zbog kojih na kraju završimo živjeći neke tuđe živote.

„Najuobičajeniji očaj je onaj … kada nismo izabrali ili htjeli biti.. mi sami,“kaže jedan danski filozof, „najdublja forma očaja je da izaberemo biti netko drugi, a ne mi sami.“

Na taj način najlakše povrijedimo nekog koga volimo. Nekog koga ne bismo smjeli povrijediti. Samoga sebe.

 

Živimo u dualnom svijetu: svijetlo i tama, gore i dole, uspjeh i neuspjeh, pravo i krivo, jad i sreća. Upravo ta dualnost nas drži u pokretu.

Kao klatno na starom satu, mi se ljuljamo naprijed – nazad kroz naše emocije.

Ali kreativne, svjesne odluke i izbori daju nam moć da zaustavimo to ljuljanje, da ostanemo u ravnoteži, smireni.

 

Mnogo žena se ukoči kada treba napraviti neki izbor. To je zato što više ne vjerujemo našim instinktima. To je bilo tkao davno da smo zaboravili kako se to radi.

Radije ćemo odabrati da radimo nešto teško ili drugačije, ako bi to značilo da više nećemo morati donositi odluke što ćemo taj dan kuhati za ručak… što ćemo odjenuti za coctail – party, ili u koju ćemo između 47 nijansi bijele boje obojati zid u dnevnom boravku. Upravo takve odluke su okidači koji aktiviraju određena emotivna ponašanja … pa kažu da neke mogu završiti u nekom baru, ili na podu nekog bara…

 

Razlog zbog čega se bojimo donositi odluke, pa čak i malene je taj što smo uvjerene da ćemo donijeti loš izbor. Opet.

Pa… možda si večeras premorena da obaviš onaj razgovor. Možeš ga prebaciti za sutra. Opet.

Kao i većinu ljudi, mnogi loši izbori doveli su vas do toga gdje ste danas. I još vas ovdje drže.

 

Ali pogrešni izbori ne moraju nužno biti i loši izbori.

Udala si se za pogrešnog čovjeka. Umjesto da si postala učiteljica, postala si pjevačica. Nisi završila fakultet, pridružila se mirovnim snagama ili se preselila u veći grad. Da si htjela,tvoj je život mogao biti drugačiji. Ali ne nužno i bolji.

To je zbog toga jer smo mi, ne neke vanjske okolnosti, katalizatori (pročiščivaći) kvalitete našeg života. Ne oni. Ni sada, ni ikad.

 

Mi ne znamo da li su izbori dobri ili loši dok ih ne počnemo živjeti, dok ih ne iskusimo.

Nikad doista ne možemo znati gdje će nas naše odluke odvesti, iako možemo osjetiti njihov pravac. Mi smo rastrgani između onoga što bi trebalo i onoga što ne bi trebalo. I onda sve te unutrašnje debate počinju bjesniti.

Spisateljica Winterson odlično opisuje naše dileme. Ona kaže da ima teoriju da svaki put kada donesemo važnu odluku, dio nas koje smo ostavili iza, nastavlja živjeti život koji smo mogli imati.

I tako ste skupili najviše mogućih informacija. Izvagali opcije. Razmišljali o mogućnstima. Ležali na jajima. Raspravljali sa najboljim prijateljima. Pitali svoje srce. Molili za vodstvo. A zatim ste skočili u mraku, nadajući se da ćete doskočiti na tlo. Živite svoje izbore, svoje odluke.

Ne osvrćete se unazad dugo vremena. Eventulno, dalekozorom bacite pogled, i vidite da li je bilo  mudro ili pogrešno. Ali na kraju krajevo, to je i bio ukalkuliran rizik, a vi ste napravili najbolje što ste mogli.

Duh ne traži ništa više.

A ne biste niti vi.

 

Loši izbori nikad se ne bi trebali pobrkati za pogrešnim izborima. Loši izbori – a svi smo ih imali - se događaju kada ulazimo u razdoblje samodestrukcije, i to najčešće sa osmijehom. Ne pitaš svoje srce ili svojeg prijatelja za savjet. Ne razmišljaš, a zasigurno niti ne moliš. Zašto? Zato jer na najdubljoj intuitivnoj razini znalo se je da se nisi trebala niti zabavljati sa mišlju o tom izboru.

 

Ako zatvorimo oči, možemo iskreno reći da nikad nismo vidjeli kada se nesreća približavala.  A kako smo i mogle? Kada se loši izbori donose dok spavamo na nogama. Možemo ih nazvati i izbori iz kome. Jer kad se probudimo prvo ćemo se upitati : „Kako sam mogla biti tako glupa?“.

Ali, hvala Bog naš život nije stvoren samo od loših ili pogrešnih izbora. Ovdje su i mudri izbori, dobri izbori, jako izbori, sretni, hrabri. Brilijantni.

Samo što se ne sjećamo mnogo njih. To je najčešće zato jer slegnemo ramenima.

Jedino stvari koje ne idu baš dobro, kada pravimo pogreške, kada se spotičemo o vlastite pogreške, da li se osjećamo odgovornim? Tada okrivljujemo sve oko sebe.

 

Zato možemo biti jako iznenađeni ako je naša prva reakcija na izbor bila da ga izbjegnemo. Stavimo sa strane što je duže moguće. Odgađamo neizbježno.

Ali ako ne izabiremo, dajemo mogućnost drugima da to čine za nas. I nije bitno koliko su oni dobri i dobronamjerni. Nije bitno tko su oni.

Samo zapamti: ako nisi napravila izbor, ne možeš kriviti nekoga drugoga zato što si nesretna.

 

Danas, nakon što si odlučila ponovo pronalaziti tragove na svojem putovanju, razmisli malo o odlukama i izborima koje si činila u prošlosti, no najviše razmisli o načinu na koji si izabirala.

Oslobađajuće? Impulzivno? Sa grčem u želucu?

Da li se osjećaš ugodno kad donosiš odluke, ili se dodvoravaš? A što kad bi promijenila pristup?

Kojigod je tvoj stil, mogu se kladiti da je tvoj život, baš kao i moj, rezultat nekih izbora koji nikad nisi ni uzela u obzir, nisi ih ni razmatrala.

Strašno, zar ne?

Izbor je srodna duša sudbini.

Mnogi su rekla da se sjećaju kada je njihov život promijenio smjer. Onda kada su shvatili da imaju izbor. Onda je započela promjena.

15.08.2011.

ZAPOČETI ISPOČETKA

"Moramo znati osloboditi se života koji smo planirali, zato da bismo dobili život koji čeka na nas.“

 

Na ovom planetu postoje dva svijeta, dva načina življenja… Ah, jedan nas mami  i doživljavamo ga kao prekrasan san!A drugi nas guši.

Duboko udahnite.

Što kad bih vam rekla da ćete godinu dana od danas i vi živjeti život iz svojih snova, ali (ah, uvijek postoji neki ali), to znači da ćete svaki dan morati izabrati svoju sudbinu; drugim riječima postoji 365 izbora koje stoje između vas i vaših želja.

To je sve. Samo 365 izbora.

Hej! Gdje bježite? Prije nego nestanete, nisam rekla da to moraju biti veliki izbori.

Maleni izbori se također broje. Zapravo, maleni izbori su i puno bitniji od velikih. Kao oni, „O, Bože, tako sam umorna da mi se neda o tome diskutirati sada!“.. i tako progutate ljutnju, hodate naprijed u tišini, zakopate se u razvrstavanju prljavog rublja, idete na Internet, pojedete sladoled, ili se provozate po starom kvartu da biste vidjeli neku staru simpatiju.

Vjerujte mi, mali izbori, dan po dan, oblikuju vašu sudbinu.

„Pravi život se živi kada se prave mali izbori“, kaže i Tolstoj, „maleni izbori jesu malene promjene“. Ali to su uvijek vrlo, vrlo malene promjene, toliko malene da samo vi znate da su se desile… i da imate nadu za transformacijom.

15.08.2011.

PRIČA OD DVA ŽIVOTA

„Ne možete izabrati način na koji ćete umrijeti. Ni kada. Možete jedino odlučiti kako ćete živjeti. Sada.“

 

U jednom filmu, u jednoj sceni Robert leži na krevetu i ne može se ustati. Bolestan je, obeshrabren. Žena koju je volio ga je otrovala. Njegova simpatija iz djetinjstva ga dolazi posjetiti. Robert je prepun samosažaljenja. Doktor mu je rekao da nikad više neće moći igrati bejzbol, jer bi ga to moglo ubiti. Njegova karijera je bila na vrhuncu. A on se boji da ako ne može igrati da je njegov život gotov.

I potpuno je u pravu.

To je njegov život koji je poznavao upravo do sada.

Ali Glen zna bolje. Ona zna da postoji Nešto Više. Zato što ona to i živi. I kaže mu da ona vjeruje da imamo dva života: život u kojem smo učili i život koji dolazi poslije toga.

15.08.2011.

SVETA AVANTURA

Istraživanje Nečeg Višeg je sveta avantura, koja će se pobrinuti da imate zabavne anegdote, duboke promjene, provokativne prilike koje ćete prihvatiti i nikad se nećete za njima osvrnuti sa žaljenjem.

 

„Prave avantura započinju sa željom… a to je ulazak prema nepoznatom.“, kaže jedna spisateljica koja se također pita da li u tim avanturama upoznajemo više sebe ili svijet…

Da li ste za ulazak u avanturu? Jer ako jeste, svakodnevno ćete morati napraviti izbor da otpustite stare – štogod vama predstavljao izraz „staro“- stare navike, uzorke, krivne, ponašanja…To je emocionalna prtljaga koju ovoga puta ostavljamo za sobom.

To je izbor koji stoji između vašeg sna da živite autentičan život  i da on doista postane stvaran.

Ovdje nema drugih opcija ako želite pronaći Nešto Više.

Autentičnost i avantura traže od vas da ostavite sigurno i predvidljivo u zamjenu za novo – nove ljude, mjesta, ugođaje, strasti.

Za novi autentičan život.

 

15.08.2011.

ZAPOČETI ISPOČETKA

Uvijek se bojimo da započnemo nešto što želimo da napravimo jako dobro,iskreno i ozbiljno.

 

15.08.2011.

ODJEDNOM SE VIDE STVARI

„Mnoga nova istraživanja rade se o tome da odjednom vidiš stvari koje su oduvijek ovdje.“

 

Kad je jednom označeno i osnovano mjesto iskapanja, moraju se još pripremiti i neki drugi koraci prije samog iskapanja. Mjesto iskapanja mora biti označeno, topografija kako bi se moglo znati kako je prostor izgledao prije ovog rada. Screening (zaslon) prostor mora biti osnovan gdje će se dovoditi uzorci na pregled i ispitivanje.

Arheolozi traže dvije vrste dokaza: fizički i dokumentirani.

Ako nađemo prsten – to je fizički dokaz, a ako nađemo dnevnik o tom prstenu, to je dokumentirani dokaz.

Ove procedure možemo primijeniti i na naše autentično iskapanje. Tvoja mapa mjesta predstavljati će razne periode tvojeg života kojima ulaziš ponovo u trag.

Topografija mjesta – slika i opis tebe kakva si danas.

I tvoj screening prostor – harmonika mapa gdje ćeš stavljati dokumentirano i papirnata kutijica za fizičke dokaze.

Sada je vrijeme da istraživanje započne.

„Stranice su još uvijek bijele“, kaže Nabukov, „ali tamo je čudesan osjećaj da su riječi tamo, napisane nevidljivom tintom, i zahtjevaju da postanu vidljive.“

 

 


Noviji postovi | Stariji postovi

OLEANDAR
<< 08/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
56469

Powered by Blogger.ba