Mnoge od nas ne misle da je izbor (donošenje odluka) duhovni dar. Vjerujemo da da su izbori teret koji moramo nositi, a ne zagrliti. I tako oni postaju teret.
No, zaista, da li ima ljepšeg dara od slobodne volje?
Postoje tri načina koji mijenjaju putanju našeg života, na gore ili na bolje: to su krize, prilike i izbori (odluke).
Možda niste svjesni, ali upravo sada, vaš život je direktan rezultat onih odluka i izbora koje ste napravili. Prije 30 minuta, ili prije 30 godina.
Da li ste razmišljali od tome da donoseći 365 izbora smanjujete udaljenost između vaših snova i toga da oni postanu stvarnost.
To izgleda kao velika prepreka.
No, ako ste jutros, čim ste ustali iz kreveta, napravili doručak, odveli djecu u školu i stigli na posao na vrijeme - upravo ste napravili više od tri izbora, a nije ni devet sati ujutro. Zaključujem da žene u toku dana donose desetak odluka. Da li još mislite da vas sve te male odluke ne mogu pokrenuti prema autentičnom životu? Ja znam da mogu.
Naši izbori mogu biti svjesni i nesvjesni.
Svjesni su kreativni, oni su srce autentičnosti.
Nesvjesni su destruktivni. Nesvjesni su oni zbog kojih na kraju završimo živjeći neke tuđe živote.
„Najuobičajeniji očaj je onaj … kada nismo izabrali ili htjeli biti.. mi sami,“kaže jedan danski filozof, „najdublja forma očaja je da izaberemo biti netko drugi, a ne mi sami.“
Na taj način najlakše povrijedimo nekog koga volimo. Nekog koga ne bismo smjeli povrijediti. Samoga sebe.
Živimo u dualnom svijetu: svijetlo i tama, gore i dole, uspjeh i neuspjeh, pravo i krivo, jad i sreća. Upravo ta dualnost nas drži u pokretu.
Kao klatno na starom satu, mi se ljuljamo naprijed – nazad kroz naše emocije.
Ali kreativne, svjesne odluke i izbori daju nam moć da zaustavimo to ljuljanje, da ostanemo u ravnoteži, smireni.
Mnogo žena se ukoči kada treba napraviti neki izbor. To je zato što više ne vjerujemo našim instinktima. To je bilo tkao davno da smo zaboravili kako se to radi.
Radije ćemo odabrati da radimo nešto teško ili drugačije, ako bi to značilo da više nećemo morati donositi odluke što ćemo taj dan kuhati za ručak… što ćemo odjenuti za coctail – party, ili u koju ćemo između 47 nijansi bijele boje obojati zid u dnevnom boravku. Upravo takve odluke su okidači koji aktiviraju određena emotivna ponašanja … pa kažu da neke mogu završiti u nekom baru, ili na podu nekog bara…
Razlog zbog čega se bojimo donositi odluke, pa čak i malene je taj što smo uvjerene da ćemo donijeti loš izbor. Opet.
Pa… možda si večeras premorena da obaviš onaj razgovor. Možeš ga prebaciti za sutra. Opet.
Kao i većinu ljudi, mnogi loši izbori doveli su vas do toga gdje ste danas. I još vas ovdje drže.
Ali pogrešni izbori ne moraju nužno biti i loši izbori.
Udala si se za pogrešnog čovjeka. Umjesto da si postala učiteljica, postala si pjevačica. Nisi završila fakultet, pridružila se mirovnim snagama ili se preselila u veći grad. Da si htjela,tvoj je život mogao biti drugačiji. Ali ne nužno i bolji.
To je zbog toga jer smo mi, ne neke vanjske okolnosti, katalizatori (pročiščivaći) kvalitete našeg života. Ne oni. Ni sada, ni ikad.
Mi ne znamo da li su izbori dobri ili loši dok ih ne počnemo živjeti, dok ih ne iskusimo.
Nikad doista ne možemo znati gdje će nas naše odluke odvesti, iako možemo osjetiti njihov pravac. Mi smo rastrgani između onoga što bi trebalo i onoga što ne bi trebalo. I onda sve te unutrašnje debate počinju bjesniti.
Spisateljica Winterson odlično opisuje naše dileme. Ona kaže da ima teoriju da svaki put kada donesemo važnu odluku, dio nas koje smo ostavili iza, nastavlja živjeti život koji smo mogli imati.
I tako ste skupili najviše mogućih informacija. Izvagali opcije. Razmišljali o mogućnstima. Ležali na jajima. Raspravljali sa najboljim prijateljima. Pitali svoje srce. Molili za vodstvo. A zatim ste skočili u mraku, nadajući se da ćete doskočiti na tlo. Živite svoje izbore, svoje odluke.
Ne osvrćete se unazad dugo vremena. Eventulno, dalekozorom bacite pogled, i vidite da li je bilo mudro ili pogrešno. Ali na kraju krajevo, to je i bio ukalkuliran rizik, a vi ste napravili najbolje što ste mogli.
Duh ne traži ništa više.
A ne biste niti vi.
Loši izbori nikad se ne bi trebali pobrkati za pogrešnim izborima. Loši izbori – a svi smo ih imali - se događaju kada ulazimo u razdoblje samodestrukcije, i to najčešće sa osmijehom. Ne pitaš svoje srce ili svojeg prijatelja za savjet. Ne razmišljaš, a zasigurno niti ne moliš. Zašto? Zato jer na najdubljoj intuitivnoj razini znalo se je da se nisi trebala niti zabavljati sa mišlju o tom izboru.
Ako zatvorimo oči, možemo iskreno reći da nikad nismo vidjeli kada se nesreća približavala. A kako smo i mogle? Kada se loši izbori donose dok spavamo na nogama. Možemo ih nazvati i izbori iz kome. Jer kad se probudimo prvo ćemo se upitati : „Kako sam mogla biti tako glupa?“.
Ali, hvala Bog naš život nije stvoren samo od loših ili pogrešnih izbora. Ovdje su i mudri izbori, dobri izbori, jako izbori, sretni, hrabri. Brilijantni.
Samo što se ne sjećamo mnogo njih. To je najčešće zato jer slegnemo ramenima.
Jedino stvari koje ne idu baš dobro, kada pravimo pogreške, kada se spotičemo o vlastite pogreške, da li se osjećamo odgovornim? Tada okrivljujemo sve oko sebe.
Zato možemo biti jako iznenađeni ako je naša prva reakcija na izbor bila da ga izbjegnemo. Stavimo sa strane što je duže moguće. Odgađamo neizbježno.
Ali ako ne izabiremo, dajemo mogućnost drugima da to čine za nas. I nije bitno koliko su oni dobri i dobronamjerni. Nije bitno tko su oni.
Samo zapamti: ako nisi napravila izbor, ne možeš kriviti nekoga drugoga zato što si nesretna.
Danas, nakon što si odlučila ponovo pronalaziti tragove na svojem putovanju, razmisli malo o odlukama i izborima koje si činila u prošlosti, no najviše razmisli o načinu na koji si izabirala.
Oslobađajuće? Impulzivno? Sa grčem u želucu?
Da li se osjećaš ugodno kad donosiš odluke, ili se dodvoravaš? A što kad bi promijenila pristup?
Kojigod je tvoj stil, mogu se kladiti da je tvoj život, baš kao i moj, rezultat nekih izbora koji nikad nisi ni uzela u obzir, nisi ih ni razmatrala.
Strašno, zar ne?
Izbor je srodna duša sudbini.
Mnogi su rekla da se sjećaju kada je njihov život promijenio smjer. Onda kada su shvatili da imaju izbor. Onda je započela promjena.